Svedočanstvo o političkom i moralnom stradanju žena u vreme najbolnije totalitarne epizode jugoslovenskog socijalizma – IB Rezolucije (1948). Sa Golog otoka, mitskog logora-ostrva, na kojem su prevaspitavani nelojalni Jugosloveni, film skreće pogled ka manjem, ženskom logoru na susednom ostrvu Sveti Grgur ili Šagargur, kako glasi lokalni naziv ovog ostrva. Logorska sećanja Đine Markuš, jedne od logorašica, sačuvana u njenim memorima, susreću se u filmu sa svedočenjima njene nećake Marine i zabrinutim pogledima koje nekoliko mladih crnogorskih umetnica odašilju ka Svetom Grguru. Njihova osećanja, refleksije i imaginacija udruženo traže odgovor na pitanje kako je više od 600 Jugoslovenki, uglavnom mladih i obrazovanih komunistkinja, ućutkano u logorima i zašto tu tišinu čujemo i danas?
