TROUGAO: „Tilva Roš“
Autori Filmoskopije Mina Stanikić, Katarina Koljević i Nikola Radić analiziraju različite aspekte filma „Tilva Roš“ pokušavajući da odrede kontekst kako samog narativa, tako i filma u okvirima domaće kinematografije.
Filmoskopija – portal filmske kritike, eseja i intervjua bila je od 2019. do 2024. godine pod pokroviteljstvom Filmskog centra Srbije, a u saradnji sa Nezavisnim filmskim centrom Filmart.
Filmoskopija je osnovana 2019. godine, a idejni tvorac, suosnivač i prvi urednik Filmoskopije je scenarista Dejan Prćić. Od oktobra 2022. do januara 2024. godine urednik redakcije bio je filmski kritičar i filmolog Nikola Radić.
Reč urednika Filmoskopije
„Gde je film u tome što pišete?“ Pitanje Žaka Riveta i danas odzvanja kao poziv na dubinsko čitanje slike, na tretman medija kroz njegove specificitete, ali i na pisanu reč koja odbija da se povinuje poststrukturalističkoj ubeđenosti u nesvodivost filma na tekst usled ontološke disparatnosti dvaju činilaca.
Tekst uistinu ne može da obuhvati sliku, zvuk, vreme. No, kako tome i ne stremi, kritičko-analitički članci Filmoskopije u ovim ograničenjima pronalaze svoj raison d’être. Slika se može rasporiti, secirati, razložiti; zvuk zazviždati iza ugla brižljivo probrane leksike; posredstvom znalački tempirane sintakse, u vremenu teksta iznova se može proživeti vreme filma.
Osluškujući diskurzivno višeglasje o filmu i oko filma – filmofilske, žurnalističke, akademske, industrijske, društveno-političke uvide – Filmoskopija i sama gaji polifoniju. Raznolikost izraza odraz je činjenice da naši autori i autorke delaju na poljima od filmologije, teorije i istorije umetnosti do režije i dramaturgije.
O filmu se može i mora podrobno i pasionirano pisati, bio on termitska ili beloslonovska umetnost, da se poslužimo Farberovim tobožnjim dvojstvom. Filmska kritika i analiza nisu instrumenti u službi blagajni. One raspiruju epistemološki potencijal film(ov)a. Raspirujmo, onda.
Nikola Radić, oktobar 2022.
Autori Filmoskopije Mina Stanikić, Katarina Koljević i Nikola Radić analiziraju različite aspekte filma „Tilva Roš“ pokušavajući da odrede kontekst kako samog narativa, tako i filma u okvirima domaće kinematografije.
Ako bismo pošli od toga koje ime za srpski film vezuju podjednako filmski autori koliko i publika odgovor je prilično nedvosmislen – Nebojša Glogovac.
Srednjemetražni dokumentarni film „Putovanje“ Aleksandre Mitrić Štifanić odneo je nagradu publike za najbolje debitantsko ostvarenje u okviru selekcije Enter Dok nedavno završenog Festivala dokumentarnog filma Dok#3.
Svestranost, inteligencija i obrazovanje nesumnjivo su doprinosili njenom glumačkom kvalitetu. Zahvaljujući toj širini, kao i izraženoj senzibilnosti, Mira Furlan je junakinje koje je igrala, pre svega, duboko razumela.
Dokumentarni film Zoltana Šifliša „Ljudi sa kamerama“ prikazan u okviru ovogodišnjeg programa Festivala dokumentarnog filma Dok#3 u Beogradu, gledaoca vodi na putovanje u same početke istorije filma.
Tatjana Krstevski je renomirana direktorka fotografije čiji su upečatljivi vizuelni stil i estetika obeležili neke od najvažnijih filmova srpske kinematografije nove generacije, kao što su „Dubina dva“ i „Teret“
„Kamen u ruci“ predstavlja precizno komponovanu vizuelnu etidu o žaokama odrastanja u svetu čije se dimenzije nadvijaju nad glavnim junakom poput napuštenog rezervoara na koji bezuspešno pokušava da se popne.
U okviru producentske kuće SENSE Production, 2019. godine započeto je finansiranje Tagićevog debitantskog filma pod naslovom „Yugo Florida“ koji je podržan i od strane Filmskog centra Srbije.
„Dara iz Jasenovca“ nije izuzetak nego pravilo, nije „rodonačelnik“ nego još jedan među jednakima. Zato je, zapravo, diskurs oko ovog filma, mnogo problematičniji od samog filma, jer je film ni odveć dobar, ni odveć loš: tresla se gora, rodio se miš.
I istoričar i reditelj su dužni da arhivske zapise interpretiraju ne samo kao svedočanstva sopstvene istine, već primarno kao svedočanstva neposrednih svedoka datog vremena i događaja.
Poput junaka u njegovom dokumentarcu o izgubljenoj muzici Bitlsa, Dinko Tucaković je bio odlučan u svojoj životnoj potrazi za čarima filmske umetnosti, gde se ne radi o pronalasku nekakvog grala, kao što nije reč o pronalaženju originalne verzije pesama Bitlsa, već o putovanju na koje ta želja šalje umetnika.
Adolescentska histerija za Džastinom Biberom savremeni je pandan, mutatis mutandis, bitlmanije ili pomame osamdesetih za Majklom Džeksonom, a biberomanija, prirodno, nije zaobišla ni ovdašnje tinejdžere.